Konzervatorsko – restauratorski zahvati na nadgrobnim pločama nadbiskupa Petra Diškovića i viteza Žarka Dražojevića

Benediktinski samostan sv. Nikole predstavlja transparentni model za proučavanje razvoja grada Trogira u povijesnom, duhovnom, graditeljskom, umjetničkom i urbanističkom kontekstu. Samostanski areal se kroz svoju dugu povijest mijenjao, a unutar njegovih perimetara istraženi su i danas poznati urbana matrica helenističkog Tragurija, zidovi i južna vrata antičkog grada, dijelovi hrama na kojima je temeljena prva samostanska crkva, ranokršdanski natpisi, srednjovjekovne urbanističke regulacije, širenje grada uz obalni pojas, razvoj fortifikacija, itd.

Konzervatorsko – restauratorskim zahvatima provedenim na gotičkoj bifori prethodili su vizualni pregled, proučavanje i dokumentiranje zatečenog stanja te niz probnih čišdenja različitim mehaničkim i kemijskim metodama. Temeljem preliminarnih konzervatorsko – restauratorskih istraživanja odabrane su odgovarajuće metode sanacije kojima su uklonjena anorganska i organska onečišćenja, odstranjeni tragovi prethodnih intervencija (boje, kitovi, portland cement) te je spriječeno daljnje propadanje bifore.